Lijep je osjećaj pratiti svoje unutrašnje zadovoljstvo. Biti siguran da je to tvoj korak koji želiš da napraviš i ići stazama koje si zamislio. Ali zanimalo je Gospođicu šta da kaže, ili kako da objasnima onima koji su nezadovoljni, da imaju prava da budu zadovoljni. Kako dočarati običnom čovjeku da je suviše neobičan i vrijedan u kratkotrajnom životu, da bi živio tužna i smrknuta lica? Razumjela je Gospođica različite stepen razvoja o kojem joj je knjiga sveopšte mudrosti pisala, ali zar nije moguće na svakoj stepenici biti nasmijan? Razmišljala je kako joj vrijeme brzo prođe kada joj se dešavaju lijepe stvari, a u dosadi ili teškoći se čini da nikada nema kraja. Zar onda nije logično da upravo u teškoći ili dosadi pojedinac pronađe neku lijepotu kojom bi sam sebi prekratio vrijeme?

Kako odagnati nezadovoljstvo?

Lijepa naša mišuljice, zar nije lijepo pronaći svoju unutrašnju mudrost i pratiti je, a onda još i podijeliti sa drugima. Mico naša mila, jedna velika istina koju sveopšta mudrost želi da razumiješ jeste da ogromna količina ljepote postoji u svakom ljudskom biću i samo onaj ko ljepotu u sebi uzgaja istu može i da prepozna. Voljeti sebe uvijek će proizvesti da voliš i druge, čak i u njihovom nezadovoljstvu. Ali mila, mila, mila, naša, ne može se nikome ništa odagnati ako to ne želi. Nije mudrost sila, mudrost je put. Razloga za zadovoljstvo uvijek ima, samo ih neko vidi, a neko ne. Kad biraš put koji te raduje lakše ti je da prepoznaš radost. Kad prepoznaš sebe, lakše ti je da prepoznaš druge. Kad znaš ko si, ne treba ti odobrenje drugih, jer ti već znaš ko si i tako se predstavljaš. Kad znaš ko si postaješ zadovoljan time što jesi. Kad znaš ko si , shvatiš da nisi takav jer moraš biti takav, nego si takav kakvog te božanska sila stvorila i kao takav samo puštaš da to i budeš. Kad znaš ko si, onda znaš i šta želiš, i ka tome ideš. A kad ideš tome što želiš zadovoljan si i kad se svim drugima čini da trebaš biti nezadovoljan. Ali i ako upadneš u začarani krug nezadovoljstva, najbolje što možeš uraditi za sebe jeste, naći nešto što te raduje. Nađi nešto što te raduje i oslobodi svoju dušu i um. Samo svjetlost može ugasiti tamu. Samo zadovoljstvo može odagnati nezadovoljstvo. Samo ljubav može otkloniti strah i sve što ti nanosi bol. Znaš li da je nezadovoljstvo bol koji nanosiš sebi? Šta mama uradi djevojčici koja padne i udari se u koljeno? Poljubi da prođe. Mama poljupcem šalje ljubav da ukloni bol. Zato ako želiš odagnati nezadovoljstvo sebi ili drugima, jedino ljubav može da ukloni taj bol koji čovjek sebi nanosi. Učini ono što možeš da ljubav sebi pružiš i osvijetliš svoj život zadovoljstvom. U zadovoljstvu, miru i spokoju ostani mila naša.