Već je bila umorna od slušanja raznih opravdanja zašto nešto između njih dvoje treba da uspije, i kako su im sve zvijezde dale znak, sem eto baš te jedne koja pravi problem već mjesecima i oni se uporno ne razumiju, samo zbog te eto jedne male, minorne stvari. Gospođica je zalazila duboko u sebe da iskaže maksimalno razumjevanje za ljubavne tegobe svoje prijateljice, ali sva ta drama njoj se nije činila prirodnom. Zar je moguće da je potrebno toliko drame i toliko pitanja i toliko okolišanja oko nečega što je tako lijepo kako što je spajanje dvoje ljudi u jednu priču ? Slušajući prijateljicu pitala se da li ona uopšte čuje sebe dok govori o njima i da li će ijedan kompliment upućen njemu izaći iz njenih usta? Zašto bi svoje vrijeme provodila sa nekim o kome ima takvo mišljenje? Koliko još gluposti treba da uradi neko da bi ona bar samo pomislila da zalužuje bolje i više? Zašto pristaje na ideju, a ne na suštinu? Tako iscrpljenja od glumljenja dobre prijateljice, ušla je u stan sa željom da se što prije dočepa knjige sveopšte mudrosti.
Reci mi nešto o ljubavi...
Mila naša, mila naša, dišeš li? Onako duboko, opušteno i smireno? Uživaš li u uzdahu i izdahu? Dovoljan je samo jedan istinski dubok i svjestan udah se se spojiš sa mudrošću u tebi. Znaš li to? Dovoljan je samo jedan dubok udah osjetiš ljubav koju sveopšta mudrost ovog svijeta osjeća prema tebi. Diši mila naša, diši. To je ljubav. Kad dišeš duboko i opušteno. Diši mila naša. Diši i shvatićeš, osjetićeš da sve oko tebe je ljubav.
Ljubav je kad savladaš strah da se spojiš sa svojom unutrašnjom mudrošću, takođe kad savladaš strah osjetiš unutrašnju mudrost drugog bića. Ljubav i jeste ono jedino što postoji. Ljubav si ti. Ljubav je mudrost u tebi. Ljubav je biti ono što jesi. Ljubav je kad se dvije suštine spoje u istu ideju. Svašta je ljubav, a mnogo toga nije ljubav. Ljubav je kad se opustiš, kad dozvoliš, kad se otvoriš. Ljubav je i kad sanjaš i kad znaš. Ljubav je kad jednostavno znaš. Kad znaš ko si. Kad znaš gdje ideš. I kad znaš sa kim želiš da ideš. A ti uvijek znaš. Mudrost u tebi će ti uvijek reći. Samo utišaj buku oko sebe, i ljubav iz tebe će progovoriti. Ljubav jeste jedna i ista, ali je svi doživljavaju i iskazuju drugačije. Koliko ljudi ima, toliko prikaza ljubavi ima. Pustiti ljude da budu ono što jesu, je ljubav. Biti ono što jesi jeste ljubav. Upoznati sebe. Cijeniti sebe. Cijeniti svoju pažnju. Promišljeno usmjeravati svoju pažnju. Učiti. Družiti se. Radovati se. Sve je to ljubav i još puno toga. Kada si potpuno nesavršena nekome savršena. Ljubav je kad podstičeš svoje vrline i gradiš svoje sposobnosti. Ljubav je kad si podržana. Ljubav je, ljubavi naša, kada nađeš ljude koji te vole. Oni se nađu, ne praviš ti od njih one koji te vole niti ubjeđuješ da te vole. Ljubav je kad se ne dokazuješ, nego živiš.
Ljubav je kada izađeš iz šablona. Ljubav je i kad pogledaš u ogledalo i osjetiš mir. Spokoj. Kad osjetiš ljubav dok se gledaš u ogledalo, e to je ljubav. Ljubav je kad pustiš sebe na miru. Ljubav je kad znaš da to što jesi je dovoljno. Kad znaš da možeš sve što želiš. Ljubav je kad znaš da ti jesi ono što želiš da budeš i kad to znaju svi koje za ljubav vezuješ. Ljubav je razgovor. Ljubav je smijeh. Ljubav su i suze mila naša. Ljubav je i kad je boli tijelo dok se novi život rađa, i kad ga boli duša što ne možeš da olakša taj bol namjenjen ženi, dok se trese u neizvjesnosti i molitvama.
Ljubav je kad daš sve od sebe, ali je ljubav i kad odustaneš jer je strah prevelik. Ljubav ćeš osjetiti na svakakve načine i nikada se ograničiti ne može, zato i jeste uvijek tu. Ljubav je, mila naša, svaki novi dan, uvijek je oko tebe i sa tobom. Mudrost u tebi zna šta je ljubav mila naša, samo stišaj buku oko sebe i svu ljubav ovog svijeta ćeš osjetiti i znaćeš, sve ćeš znati.
A i ako to ne uradiš, mila naša, svaopšta mudrost svijeta te voli. Uvijek će te voljeti. Postani i ostani voljena mila naša.
