Dani su prolazili i Gospođica je sve češće birala da radi ono što joj prija, a ne ono što joj je nametnuto. U pojedinim trenucima se činilo strašno, ali svaki puta kada bi rezultat bio upravo onakav kakvom se nadala i iščekivala- odahnula bi i još više učvrsila vjeru u to da je biranje svog puta najmudrija stvar koju može da učini. Svaka odluka, bez obzira koliko mala bila, činila joj se kao ogromna odgovornost. Ali zadovoljstvo nakon što sve završi onako kako se nadala, ne može se uporedi ni sa čim. Činilo joj se da se cijelo njeno biće promijenilo i da joj je um pronašao novi put razmišljanja. Fasciniralo je koliko je um aktivan, kada je spojen sa sopstvenom mudrošću. Sve to je dovelo do toga da se zapita, zašto bi neko izabrao bilo koji drugi put? Zašto bi neko  radio nešto, ako to ne želi? Zna li taj neko da ne mora tako ?

Zašto ljudi biraju da idu putem koji im ne prija?

Mila naša, svaki puta se obraćaš sa sve kompleksnijim pitanjima. Lijepo je, pravo osvježenje, vidjeti da tragaš i da se pitaš. Kako je sve u životu vrlo jednostavno, onda i na ovo pitanje postoji vrlo jednostavan odgovor. Ljudi idu putem koji im ne prija, jer namaju vjeru u sebe. Ne vjeruju da mogu biti voljeni, ako iskreno pokažu ko su. Svojim bivanjem na zemlji razni ljudi i situacije imaju uticaj na jedno ljudsko biće. Ako ti ljudi i situacije ubijede tu božansku kreaciju- to ljudsko biće da nešto ne može ili ne smije ili nije dobro po njega, i to biće im povjeruje svaki dalji korak će biti u skladu sa tim što vjeruje. Još kao malom djetetu odrasli ljudi mogu da zaustave maštu i ograniče um, te dozvole da čini samo ono što je za njih logično ili ono što je njihova istina. Najbolja namjera jednog ljudskog bića, da prenese svoju unutrašnju mudrost koju smatra jednom jedinom, često zna biti kobna za kreaciju života drugog bića. Slušajući mudrosti drugih ljudi, pojedinac bira put koji ga unesrećuje, ali smatra da će mu donijeti sreću na kraju. Na kraju čega? 

Nema razloga da se srdiš na sebe, niti da drugima namećeš ideju da biraju svoj put. Svako ima prava na svoj izbor. Sloboda je čovječje pravo. Ljubav je čovječije pravo. Istinska ljubav je upravo kada daješ slobodu svakom da izabere svoj put, a pritome ga ne uskraćuješ za svoju ljubav. Mnogo toga su ljudi spremi da urade, iako ne žele, samo da ne izgube nečiju ljubav. Strah od gubitka ljubavi i samoće je toliko duboko ukorjenjen u pojedinim bićima, da su spremni da biraju put najveće žrtve, samo da bi bili voljeni. Ali mila naša, svako biće je voljeno. Svako biće je satkano od ljubavi. Kada bira svoj put po svojoj unutrašnjoj mudrosti, ljudsko biće šalje ljubav sebi. Ta ljubav je najbitnija veza između najdubljeg sloja ljudskog bića, božanoskog sloja i svega onoga što dođe kao rezultat. Pružiti ljubav samima sebi je osnovna obaveza jednog bića, jer kako „ljubiti bližnjega svoga, ako ne ljubiš sam sebe“? Ispitati sebe, upoznati sebe, prepoznati svoje želje, i izabrati svoj put je sve ono što vodi ka spajanju sa sveopštom mudrošću ovoga svijeta. Tek kada se osloniš na sebe, shvatiš da nikada nisi sam. Uvijek je mudrost sa tobom, ali je od drugih ne čuješ. Kada prestaneš računati na druge, počneš računati na sebe. Tada počinje rast. Rasteš do neslućenih visina. I svi oko tebe se raduju tvom rastu. Ili nestaju. Zato mila naša, pruži ljubav sebi, imaj vjeru u sebe i mudrost u tebi će biti spojena sa sveopštom mudrošću svijeta. Uživaj mila naša, u svemu postoji razlog za dobro i za radovanje.