Skoro više od mjesec dana je prošlo kako se Gospođica posvetila istaživanju nekih drugih pogleda na iste stvari, čitajući knjigu sveopšte mudrosti i pokušavajući sve više i više da razumije te riječi i pretvori ih u djelo. Svaki novi dan činio joj se drugačiji, svaka nova odluka teža od prethodne. Tek kada bi potpuno odustala od ideje da postane bolja, opuštenije, smirenija, ispunjenija, došla bi do spoznaje šta uopšte pokušavaju da joj kažu ta slova iz knjige. Sve to je doprinjelo njenoj vedrini i osmijehu, koje je inače nosila uvijek, ali sada je i sama bila svjesna vrijednosti istih. Bez obzira šta joj neko kaže ili kakvu situaciju doživi ona je i dalje nosila osmijeh. Ljudi oko nje su sve više primjećivali kako je uvijek nasmijana. Neki drugi opet bi dolazili da je vide i popričaju sa njom nekoliko puta u toku dva-tri dana, iako to ranije nisu činili. Nije joj bilo jasno šta se događa, ali je uživala u društvu ljudi na potpuno neki drugi način. Najveće iznenađenje za nju je bilo kada su joj drage prijateljice šaptale da se njihovi momci brinu, da one nisu zaljubljene u nju, i to samo zbog uzbuđenja koje osjete kada pričaju o trenucima provedenim zajedno. Naravno da su se sve iskreno smijale tim izjavama, ali Gospođica je to posmatrala mnogo dublje. Zapitala se da li je moguće da smo svi navikli da budemo samo srećni i raspoloženi kada smo zaljubljeni? Ukoliko nam neko prija, nasmijava nas, budi u nama prijatnu energiju i iskreno nas cijeni i voli, onda taj neko može biti samo naš partner? Ili potencijalni partner? Zar druženje sa prijateljima nema upravo tu ulogu, da nas opusti... i da li su onda njeni muški prijatelji takođe tako fascinirani? Pomislila je da neko može da protumači njene osmijehe kao signale. Nije mnogo očekivala od ovoga, ali je ipak pokušala da pronađe nešto vezano za temu zaljubljenosti u knjigi sveopšte mudrosti.

Zaljubljuju se u tebe? 

Zaljubljuju li se u tebe, draga naša Gospođice? Nemoj da se brineš, to je samo jedan od znakova da si na svom putu. Lijepo je vidjeti one koje znaju gdje idu, iako ih možda ne razumiju svi. Mnogo je više onih koji lutaju, ali ni to nije važno ukoliko u tom svom lutanju, ipak tragaju.  

Naravno da se zaljubljuju u tebe kada osjete tu ljepotu dobre energije. Znaš draga naša, kada ljudi krenu u ovaj svjestan život oni ulaze potpuno otvoreno. Onda se nešto dogodi, pa im se povrijedi neki mali prstić stopala. To im da ideju da postave ciglu ispred tog prstića, i tako zaštite od eventualnog ponovnog povređivanja. Zatim idu dalje...i gle! Opet se povrijedi sada malo veći prst, pa uzmu drugu ciglu da zaštite njega. Nedugo poslije sledeća povreda dovede do još jedne cigle, samo eto tako, radi zaštite već povređenog mjesta. Tako prolaze dani, mjeseci, godine, a cigle se ređaju i ređaju. 

Rezultat toga je da ulicama i raznim hodnicima hodaju ljudi koji su ograđeni u svojim zidovima od cigala. Neki do vrata, neki samo do pojasa, a mnogi potpuno sa samo dvije rupice za oči tek toliko da vide gdje idu. Ovi malo iskusniji ostave i otvore za ruke. Svi oni tako vire kroz te svoje rupice i sve što vide su zidovi onog drugog, a na tom zidu npr. diploma. Ili uoče jako dobro auto ispunjeno ciglama. I s obzirom da niko ne vidi ništa sem cigala, onda se spajaju tako po nahođenju- zid kao zid, ali bar će sada i moj zid dobiti diplomu. Ili će se bar i moje cigle vozati u autu. 

A onda...ulicom prođe jedna duhovno osvještena osoba. Samosvjesna. Osoba spojena sa svojom dušom. 

Ona je kao naga u masi obučenih. I ne samo naga, nego i isijava energiju svoje duše. I čim ovi malo pametniji što su ostavili ručice napolju, osjete tu snagu, hvataju se za nju. Osjećaj koji imaš kada si uz takvu osobu je poput ekstaze mira. Žele još, traže još. I naravno zaljubljuju se. Ako se prethodno naređane cigle razbiju- ostanu dvije duše koje se spoje, to je ljubav. Bezuslovna ljubav. Ako su cigle čas malo tu, pa opet nisu, to je onda zavisna ekstaza. Niste zavoleli, samo ste se zaljubili. Neka te ne opterećuje zaljubljenost drugih ljudi, a i ti sama idi ka ljudima u koje se zaljubljuješ. Od takvih duša puno možeš da naučiš, mila naša.