Razgovarajući sa svojim prijateljima Gospođica je sve više i više primjećivala njihova blagostanja. Mnogi su bili nesvjesni svega što imaju i što ih okružuje, ali nije to ono što joj je bilo interesantno ovoga kišovitog dana. Znala je da je i sama bila nesvjesna svega dobrog što je okružuje, zato je i odlučila da krene čitati knjigu sveopštih mudrosti sada, iako je ta knjiga tu oduvjek. Upravo je to nezadovoljstvo i hronična iscrpljenost dovelo do tačke ključanja. Sve što je ikada zamišljalja je ostvarivala, a i dalje je nezadovoljno željela još.

"Ali dobro", mislila se:" tu sam gdje sam i sada otkrivam polako lekcije koje sam davno zaboravila. Neću se odreći svojih snova, ali ću pronaći suštinu mojih želja. Suštinu mene same. "

Svakako je to činila poslednjih dana, lekciju po lekciju.

Dok su tmurni oblaci šetali nebom i na trenutke joj zamračivali prirodnu svjetlost, primjetila je kako više vrijeme napolju ne utiče na njeno raspoloženje unutar nje. To je bio prvi korak koji je željela da savlada, što je učinila uspješno.

Vratila se razmišljanju o svojim prijateljima i razgovoru koji su vodili prije par dana. Neko je izjavio "pa dobro, ne može ti sve uvijek ići, nešto mora da kaska". Svi su se jednoglasno složili, a ona je ćutala. Knjiga sveopšte mudrosti koju trenutno čita joj je govorila suprotno. Jasno je pisalo da svaki pojedinac, čim se nalazi na ovom svijetu, ima snagu i mogućnosti da ostvari sve što poželi, koliko god poželi i na svim "poljima" na kojima želi. Stvar je samo ubjeđenja.

Posmatrala je jednu od tih prijateljica koja joj je krišom priznala da odlazi na vantjelesne oplodnje. Gledala je tu lijepu, uspješnu, iskrenu mladu damu, čije lice se i poslije toliko godina ozari na spomen imena njenog muža. Iz nje izbija ljubav i razumjevanje, a on opet svakim svojim gestom cijeni njeno postojanje. Jedna zrela i jaka ljubavna veza se osjeća između njih. Materijalni momenat je isto toliko jak kao i njihova ljubav, Uživaju u ideji da zarađuju novac i da ga troše. Fantastični su. I sada se pita Gospođica kako je moguće da su se oni na toliko dubokom novou ubijedili sebe da je dijete njihova neostvariva želja? Da li je to stvarno stvar njihovog ubjeđenja ili je majka priroda u pitanju ?

Oni su samo jedan primjer.

Odmah pored nje, sjedi druga prijateljica koja ima divne porodične odnose. Ona, dvoje dijece i muž često zajedno odlaze na kratka vikend putovanja, iako su klinci u godinama kada bi radije čistili kuću sami i učilli, nego da se druže sa "matorcima". Njeni ne. Oni se druže kao ekipa. I svi do jednog uživaju u tome. Njihovo zadovoljsto potiče od ideje da im treba manje da bi bili srećni, ali svi oni žele više. Na razne načine se dovijaju da zarade nešto malo više novca i to im često uspije, ali nikada da se konstantno oslone na to. Sve to ide "na mišiće".

Tu je sedeo i jedan drugar čija je porodična priča imala sve ono što ove druge jesu, a i ono što nisu imale, sve do trenutka dok mu se najmlađa ćerka nije razboljela. Sada je lijepa djevojčica dobro, i iz dana u dan je sve bolje i bolje.

Sve to u Gospođici budi jedno veliko pitanje." da li je moguće da sami sebe podsvejsno ili svjesno ili bilo kako ograničavamo u postizanju dobrobiti?" Zašto mislimo da ne možemo imati zdravlje, ljubav, razumjevanje, veliku porodicu, bogatstvo, radost i svo drugo izobilje.

Ako već ne možemo imati sve, kako da znamo šta je to što baš mi možemo imati? Ko to odlučuje kako će da izgleda naš život ? Imamo li pravo da mijenjamo jednu oblast za drugu? I kako da se pomirimo sa činjenicom da možemo sve što želimo, jer to i imamo, sem možda eto te jedne stvari koju ipak ne možemo?! Ili opet kako to da mnogi imaju samo zdravlje, a sve ostalo nemaju? Da li to znači da oni neće ni imati ništa drugo, ili ipak hoće imati u nekom trenutku skoro sve, ali najmanje jednu stvar neće? Zašto nam je u redu da mislimo da "ne može sve uvijek da nam ide", i ako smo zadovoljni sa svim što nam se dešava onda "stavimo kamenčić u cipelu da nas žulja" da bismo se podsjetili da nam nije sve potaman. Jer kad je sve, baš sve potaman šta se dešava?

Počela je da lista knjigu sveopšte mudrosti.

-nastavak slijedi-