Misleći tako o svom proteklom danu i ideji da treba da se osjeća dobro i dalje se osjećala loše. Uprkos tome što se fokusirala na jednu dobru stvar svega što je okružuje, opet joj se činlo da je na kraju dana iscrpljena i umorna. Kao da je svu svoju unutrašnju i spoljašnju i svu energiju koja postoji potrošila samo na to da se usmjeri na jednu dobru stvar. A čak ni to nije uspjevala uvijek i konstantno. Prisjećala se trenutaka kada joj se činilo kao da svi oko nje znaju da je odlučila da se fokusira na baš jednu dobru stvar vezanu za njih ili za tu situaciju u kojoj se nalaze i da joj baš sad prkose svim lošim što mogu da urade i kažu. Ona upotno traži jednu dobru stvar, o oni okolo uporno pričaju o tužnim temama koje opterećuju i to sa puno gorčine. Iz dana u dan se sve više umarala, dok nije došla do tačke kada je gledajući bokserski meč na tv osjetila bol poraženog kao svoj sopstveni. "Zar mora biti tako teško osjećati se dobro? Zar moram da se ovoliko umorim na kraju dana ? Zar moram da se borim sa svima da bih ja bila dobro ? Mora da postoji drugi način", pomislila je i otvorila knjigu sveopšte mudrosti.
Šta učiniti kada osjećaš da se boriš?
Drago dijete, borba podrazumjeva stanje ili možda bolje reći akciju da nešto moraš da učniš da bi na kraju dobila nešto. Borba može da se tumači i kao igra između dvoje ljudi ili dva tima koji se igraju da bi na kraju dobili trofej. Svakako ne treba zaboraviti da je borba u tom slučaju samo igra, a da suštinski oni rade ono što vole. Baš kao što bokseri vole svoj sport, oni na svoj poraz ne gledaju kao na gubitak. Nego jednostavno kao na trenutni ishod igre.
Ako borbu tumačiš kao sve akcije koje u toku dana preduzimaš da bi dobila nešto što te ispunjava, onda je to igra. Činiš akcije koje voliš, radi ostvarenja želje koju želiš. Čak i umor koji to izaziva u tebi je slatki umor. Ispunjavajući umor.
Ukoliko je umor iscrpljujući, onda si se najčešće borila da drugim ljudima dokažeš nešto, a oni to ne shvataju. Borba može biti i tvoja želja ili tvoje iščekivanje da neko ili nešto padne da bi ti ustala.
Ta vrsta borbe te umara, jer te odvaja od tvoje unutrašnje mudrosti.
Pokušavajući da dokažeš ili objasniš drugim ljudima zašto ti želiš da se osjećaš dobro, ti ustvari pokušavaš sebe njima da opravdaš. Želiš da oni potvrde i slože se sa tim da je taj tvoj stav u redu. Ono što se krije iza te tvoje želje, dijete naše, jeste da ti sama ne vijeruješ u svoju vrijednost. Ne vjeruješ, a vrijediš! Ti vrijediš! Ti zaslužuješ da se osjećaš dobro i ti vrijediš dobrog osjećaja! Ne treba to nikome da dokazuješ. Bez obzira šta drugi pričali, kakvih se tema doticali, imaš potpuno pravo da u prisustvu sve jednog ljudskog bića vjeruješ i znaš da vrijediš. Nije bitno ko sjedi pored tebe i šta priča. Bio to profesor koji ti govori da nemaš pojma, ti vrijediš i dalje. Bili to tvoji roditelji koji te sputavaju u namjeri da učiniš nešto, ti vrijediš i dalje. Bio to tvoj partner, dijete, stric, prijatelj ili bilo ko, ti i dalje vrijediš. Tvoja vrijednost se ogleda u činjenici da si tu. Hodaš zemljom i imaš sva prava kao i svi ti drugi ljudi. Ti si božje dijete koliko su i oni. Ako oni znaju šta je realno, dobro ili loše, isto to i ti znaš. Ti vrijediš. Zapamti to. Ne zaboravljaj to.
I šta onda da učiniš kada osjećaš da se boriš sa svima njima ili sa vetrenjačama?
Samo ponavljaj u sebi " Ti vrijediš" ili "Ja vrijedim". Šta god oni pričali, koliko god tema izazivala loš osjećaj, ti samo u sebi govori da vrijediš. Dok slušaš njih, ti gledaj u njih i govori u sebi i njima da vrijede. Jer oni isto vrijede. Čime god da su se organičili u razgovoru, ti u sebi govori kako oni vrijede. Gledaj ih kao što gledaš nekog ko vrijedi.
Zapamti da osjećaš da se boriš samo zato što smatraš da ćeš da vrijediš ako pobjediš. Ali ako vjeruješ i znaš da vrijediš- ti time uvijek pobjeđuješ. Pobjednik si ti. Jer ti vrijediš.
Kad god se osjetiš umorno i iscrpljeno sjeti se da vrijediš. Osjeti taj umor kao signal da si ponavljaš da vrijediš.
Što češće sebi budeš govorila da vrijediš, prije ćeš u to i povjerovati mila naša.