„Kolika li je samo snaga ove rijeke?“, pitala se Gospođica gledajući u taj široki pojas tečnosti koji dijeli obalu na kojoj se ona nalazila od oaze zelenila sa suprotne strane. Voda je oduvijek fascinirala bez obzira da li je bila ograničena u formi jezera, rijeke ili se radilo o vodama mora i...

Neka jeza zadovoljstva je prolazila Gospođicinim tijelom. Osjećala je radost u sebi, a nije znala zašto. Pozitivna iščekivanja su joj opkolila um te se smijala sama sebi. „Ovako izgleda kad čovjek poludi“, mislila je smijući se. Koliko li joj je samo lijepo trenutno. Sve više i više je...

Lutala je Gospođica svuda po svijetu, što stvarno što u mašti i živjela razne živote u svojoj kreativnoj glavici. Dugo je smatrala da je jedina koja to radi, sve dok nije otvorila svoj um i istraživajući pronašla uzorke drugih ljudskih bića koji isto to čine. Što je više otvarala svoju dušu...

Dani su prolazili i Gospođica je sve češće birala da radi ono što joj prija, a ne ono što joj je nametnuto. U pojedinim trenucima se činilo strašno, ali svaki puta kada bi rezultat bio upravo onakav kakvom se nadala i iščekivala- odahnula bi i još više učvrsila vjeru u to da je biranje...

“Davao sam mnogo i svima, a za uzvrat nisam dobio ni upola toliko“, slušala je Gospođica razgovor mladog momka i djevojke u restoranu pored nje. Nije joj bila namjera da prisluškuje, ali je eto uspjela je čuti opet istu rečenicu i to ovaj puta od potpunog stranca. Pitala se ima li i jedna...

Bilo je tih nekih dana kada Gospođica nije razumjela zašto bi trebalo da misli pozitivno? Čemu svo to osmehivanje i nadanje, čemu sva ta vjera, kada je ponekad samo dovede do razočarenja. Voljela je da se smije, i potpuno je razumjela zašto joj knjiga sveopšte mudrosti sugeriše tako,...

“A kako ću ja to ?“, mislila se Gospođica. "Kako da budem spokojna i nasmijana sama sa sobom , i istovremeno aktivna u ovom svijetu i društvu kakvo jeste. Kako da nađem tu mudrost u sebi? Gdje u meni? U čemu? U glavi? U srcu? Gdje da tražim?" Nije joj se činilo to baš tako...

Danima je bila ozbiljna, čak je i par puta uhvatila svoj izraz pun ozbiljnosti u izlogu lokala ili kao odsjaj prozora na automobilu, pored kojeg je prolazila. Svaki puta bi pomislila kako strašno izgleda. Izopačeno. Međutim čim bi srela poznato lice, ili bi joj se neko obratio instinktivno se...

"Zašto baš ja? "pitala se Gospođica. "Zašto da ja budem veći čovjek, da šaljem, i pružam razumjevanje svima, kada oni to, malo je reći, ne zaslužuju?" U trenutku kada je to pomislila, ugrizla se za jezik. Toliko toga je savladala do sada, jasno joj je bilo da nije ona ta koja...

Toliko turbulentnih dana je iza nje, i svako novo jutro joj se čini kao novi početak sa novim pitanjima. Od prvog trenutka krenula je na ovaj, neistražen i nepoznat put, u cilju pronalaska nekog svog mira. Sklada sebe sa samom sobom. Ponovo se prisjetila koliko puta je poslušala druge ljude, za...