Da je znala koliko tenzije će unijeti u svoj život želeći želju, Gospođica je nikada ne bi ni poželjela. Svako jutro bi gledala papir na ogledalu na kome je brižljivo ispisala kratak tekst svoje želje, te bi krenula u dan puna entuzijazma i nade. Do kraja radnog dana, dok bi stigla kući, ne samo da je zaboravila na svoju želju od silnih svakodnevnih obaveza, nego joj je bilo mučno i da pogleda u taj papirić. Ironično ga je posmatrala svako veče i bila na ivici da ga baci. Ipak, svako novo jutro budila bi se puna nade i nekog iščekivanja te se iznova radovala tom papiruću. Jutrom bi se smijala sebi što je noć prije bila ljuta na sebe zbog običnog papira, iako je i tada znala da to nije samo običan papir. " Pa šta ako se i ne ispuni, ili eto baš se ispuni, svakako da neće jedan papir da naškodi ničemu", mislila se tokom jutarnjeg spremanja.

Dani su se redali, a ona se vrtila sa istim nadanjima i očekivanjima ujutru, a ljutnji i nekakvom osjećaju glupavosti, uveče. Sve dok jedne večeri više nije mogla da izdrži, odlijepila je papirić i krenula da ga baci. Prolazeći pored knjige sveopšte mudrosti, zastala je i pomislila da možda tu može naći odgovor za svoju dilemu.

"Zašto je toliko naporno željeti nešto? Zar ne bi moja želje trebala da me raduje, a ne da budi osjećanje ljutnje jer to nemam? Kako mogu da želim nešto, kada sve oko mene govori da to neću imati? Ili čak i ako ne govore na glas, to se vidi. Ne postoji ni najmanja naznaka kojim putem da idem da bi to ostvarila? Šta da radim, da li da želim ili da se "spustim na zemlju" kako mi reče jedan Gospodin prije par dan u razgovoru?", mislila je dok je listala strane.

Željeti ili ne?

Draga naša, najbolje da odmah čuješ, a po mogućnosti i razumješ da uopšte ne postoji pitanje da li željeti ili ne, jer svaki čovjek uvijek nešto želi. Oni ljudi koji su potpuno zadovoljni svojim životom i dalje žele da ostanu zadovoljni, žele da ih služi dobro zdravlje kao i njima drage ljude. Može se čovjek ograničiti na najminimalniji minimum želje, ali to je opet želja. Ako pogledaš oko sebe svi nešto žele. Čak i ako ti neko tvrdi da ne želi ništa, pitaj ga da li želi da ostane u tom stanju da ne želi ništa- jer i to je želja. Da li bi želeo da ovaj svijet postane bolje mjesto? Da li je nečija želja da imaju druge ljude oko sebe? Ili veću sigurnost? Svi, apsolutno svi imaju želje. Tako da pitanje "da li da želim" nema smisla, jer želiš svakako.

Da li da želiš nešto konkretno što ti je na pameti? To samo ti znaš. Ako vjeruješ da ćeš dobiti ti želi, ako vjeruješ da nećeš dobiti- ti nemoj da želiš. Šta je tebi dostupno da želiš, a šta nije- to opet samo ti sebe možeš da ograničiš. 

Mudrost zna da svako može da ostvari svoje želje. 

Vrlo je bitno da razumiješ nešto vezano za želje. Ljudi su najčešće ljuti zbog svojih želja. Žele nešto, a misle da to ne mogu imati ili da ne znaju kako da to obiju/učine/završe. Mnogi žele, a ne vjeruju da to uopšte mogu imati. Sami su sebe ograničili, pa se onda ljute na sebe i na sve oko sebe.

Drugi opet vjeruju da to mogu imati, vjeruju da to zaslužuju, vjeruju da je red da im se želja ostvari, ali pošto se to ne desi onda kada su dali "zadnji rok" naljute se na sebe i sve oko sebe.

Zgodno je napomenuti da kada vidiš ljude koji su ljuti na sebe ili na svijet oko sebe, pokušaj da ih razumiješ, oni su samo ljuti jer ne vjeruju u sebe. Nažalost, ljuti na sebe najviše, a da možda i ne znaju.

Kada želiš nešto, razmisli da li ti vjeruješ da ti to pripada. To je prvo i osnovno. Ako ne vjeruješ, poželi nešto manje, da bi po ostvarenju tog manjeg mogla da povjeruješ u veće. Dakle, vjeruješ li sebi da ćeš to imati?

Dalje dolazi ono što je vrlo bitno za ostvarenje želje- čekanje/strpljenje.

Nijedna želja nije dovoljno mala, koliko može da je uništi nestrpljivost i nepovjerenje tokom procesa čekanja. Niti je jedna želja suviše velika, ako je proces čekanje ostvarenja te želje u povjerenju i u strpljenju. Vremensko čekanje, ma koliko dugo bilo ne smije da te odvoji od vjerovanja u ostvarenje tvoje želje. Šta god da ti se događa tokom perioda čekanja, to ne smije da utiče na vjeru u ostvarenje te želje. Koliko god da okolnosti bile upravo suprotne od onoga što je tvoja želja, vjera u ostvarenje mora biti istog inteziteta. Sve što ti pomaže da održiš vjeru u ostvarenje svoje želje, dobrodošla si da uradiš. Bilo to da se osamiš i maštaš, ili da se popneš na vrh brda i gledaš placeve na kojima će se nalaziti kuća. Sve što ti održava vjeru- uradi i radi, ali ne da bi "ubrzala ostvarenje" nego da svjesno održiš vjeru u ostvarenje.

Zamisli to kao majku koja na železničkoj stanici čeka da pristigne voz u kojem je njeno malo dijete. Javili su joj da ga sačeka na stanici taj dan, ali nisu javili vrijeme. Kako bi svaka majka učinila, ona odlazi vrlo rano na stanicu i čeka da dođe voze. Pristižu vozovi iz sata u sat, ona je u sve većem uzbuđenju da će u sledećem biti njeno dijete. Majka nije ljuta što joj nisu javili kada tačno dolazi, ona je srećna jer zna da joj stiže nešto njeno najvrijednije. Njena želja da vidi dijete je ogromna, a vjera u dolazak djeteta je toliko jaka da se može nazvati uvjerenjem. Bez obzira što vozovi stižu i što joj trenutno ukazuju da on nije tu u tom vozu, ona je uvjerena da će u sledećem biti. I kada iz jednog voza izađe njeno dijete to je za nju očekivan i prirodan tok situacije tokom kojeg je neizmjerno srećna.

Lako je primjetiti da su majci javili da joj dijete stiže, a čovjeku niko ne javi da li će njegova želja uopšte stiže sa nekim vozom. Upravo je to i poenta, svakog trenutka moraš imati vjeru u ostvarenje kao da su ti javili. Tada je proces čekanja ustvari najkraći, a čekanje postoji isključivo kao šansa da se još malo promisli da li to stvarno želiš. Jer voz stiže, ostvarenje dolazi.

Za kraj, mila naša, podsjećamo te da ako znaš šta čekaš ili koga čekaš ili zašto baš to čekaš uvijek će ti se čekanje isplatiti, jer uz jaku vjeru u ostvarenje uvijek dolazi i ostvarenje. 

Rado misli na svoju želju, ali poslije ostvarenja želje, znaš li šta dolazi? Nova želja! A za njom ide čekanje, koje opet zavisi od snage tvoje vjere. Zato mila naša, budi opuštena i strpljiva u procesu čekanja, jer ostvarenje je jedan trenutak a čekanje ostvarenja su svi ostali trenuci života.