„Svi smo mi na ovaj svijet došli da bismo davali, ali ako zaboravimo da dajemo, biće nam oduzeto i ono što smo dobili. A dobili smo mnogo. Dobili smo život.“ Čitajući ove riječi mnogo toga je prolazilo kroz Gospođicinu glavu. Prisjetila se još jedne izjave koju je nedavno čula a glasi „ne možeš da daš, ono što nemaš“. Ako živimo da bismo davali, kako da dajemo ako nemamo? Zar ne trebamo prvo da steknemo da bismo davali? Potpuna je krajnost razmišljati o davanju života koji smo dobili. I zašto bismo uopšte dobili život, ako treba da ga damo nekome? Nešto ju je golicalo u toj rečenici „došli smo da bismo davali“, a kada riječi počnu da je golicaju, zna da je pravo vrijeme da otvori knjigu sveopšte mudrosti.

Zar nismo tu da bismo sticali, a ne da bismo davali?

Mila naša, nikada nije krajnost razmišljati o davanju života, jer njega ćeš sigurno dati. Samo je pitanje kada i kako. Lijepo je kada život doživljavaš kao poklon koji si dobio, jer on to i jeste. Zato i jeste svrha da se raduješ, jer svaki dan dobijaš isti poklon. Da li ćeš ti taj poklon njegovati, radovati mu se, istraživati i zalivati ili ćeš ga držati na polici tamo gdje ti drugi kažu da treba da stoji, tvoj je izbor mila. Sveopšta mudrost te podržava u svakom izboru, ali ti piše o onom unutrašnjem, samo tvom.

Mila, a šta ako si tu da bi sticala i davala. Postoji istinsko davanja koje potiče od tvoje unutrašnje mudrosti. A postoji davanje koje se odigrava usled moranja. Postoji davanje iz očaja. Ako daješ da ti se vrati, ili zato što tako treba ili mora, to nije davanje to je očekivanje. Daješ jer očekuješ da dobiješ. A kako znaš da daješ jer moraš? Tako što ne dobiješ to što očekuješ. Ako daješ istinski, vođena svojom unutrašnjom mudrošću dobiješ još i više, i tek kada dobiješ, shvatiš da si dala.

Uvijek mila možeš da daš. Nekad možeš da daš lijepu riječ, nekada podršku, nekada osmijeh, nekada poklon, nekada vrijeme, nekada uslugu, nekada pomoć neke vrste. Šta god mudrost u tebi kaže da sada možeš da daš, ti daj. Ali mila, ako od tebe traže, a ti to ne možeš da daš, onda to nije tvoje da daš. Ali ako vidiš i poželiš da daš- daj. Daj i ne pitaj. Samo daj. Ne boj se mila davanja, onog davanje kojem te vodi tvoja unutrašnja mudrost. Davanje ti donosi, sticanje ti omogućava da daješ još više. Slobodno razvijaj i stiči sve što želiš da daš svijetu, jer istina jeste da možeš da daš samo ono što imaš. Ostani nam u radosti i opuštena, sveopšta mudrost je tu za tebe uvijek.