Dani prolaze i ne mogu biti zaustavljeni. „Mnogo toga se ne može zaustaviti“, pomislila je Gospođica, dok je odmotavala papirić savijen na pola koji je pronašla tokom listanja knjige sveopšte mudrosti. Toliko mudrosti joj otkriva sama knjiga, a sada još pronalazi i nove tajanstvene papiriće umetnute između listova iste. Iako nisu potpisani, uočavala je da se radi o najboljoj namjeri autora da prenese mudrost kroz iste. Otvorila je papir i započela čitanje.

„I znaš da ti kažem prijatelju, ja vjerujem. Danas kao i prvog dana kada su me oči babice ugledale, sa istim tim intezitetom i dobrotom, ja vjerujem da je život više od pukog preživljavanja, a da je pogled dovoljan da se sve kaže, onome ko razumije.“

Postoje ljudi koji znaju da imaju prava biti srećni bez obzira na sve. Ti ljudi duboko u sebi osjećaju sreću, čak i kad su tužni. Koje god okolnosti u životu da im se dogode, oni znaju da imaju prava na sreću unutar sebe. Tu su gdje jesu, ali opet će imati osmijeh na licu. Nije to lažni osmijeh kojim prikrivaju istinska osjećanja, nego suštinski osmijeh koji zna da je jedino pravo biće čovjeka radost. Osmijeh i mirnoća. Ti ljudi znaju da uživaju u malim stvarima isto kao i u velikim. Tim ljudima su, baš kao i svima, govorili su da će biti srećni kada nešto dobiju, završe, postignu, ali takvim ljudima taj uspijeh je donio prazninu. Sve te puzle koje su se skupljale i  postavile svaka na svoje mjesto, tvorile su samo jednu običnu sličicu različitih boja. Pravo umjetničko djelo isijava dubinom. Gledajući to djelo, suština se sama kazuje. Kada sagledaš svoj život, i shvatiš da u ruci držiš samo običnu slagalicu, dok sanjaš o pravom umjetničkom djelu zapitaš se- da li je to zato što ti nisi umjetnik ili zato što su te učili da praviš izbore koji ne vode ka djelu nego ka slagalici?

Nema krivca. To ne zaboravi. „Svi su za sve krivi“, vraćamo se mudrosti Dostojevskog. Svakako nije ni bitan krivac. Bitno je sada. Ovaj trenutak ovdje. Šta želiš biti i ko želiš postati? Počni od toga, ko si ti ? Uvijek najprije moraš prihvatiti ko si ti, jer koliko god da ti je strano, ti si sebe doveo do ovdje. Ti si sebi ti.

Smotala je papir i duboko se zamislila nad istim.