"Ne razumijem neke ljude", odzvanjalo je Gospođici u ušima, nakon razgovora sa vrlo bliskom osobom.

Ne razumiješ druge ljude?

"Radiš ono što je dobro i pametno za tebe, a ne radiš ono što je glupo i bespotrebno", i dalje je premotavala u glavi sve izrečene rečenice.
sreda, 28. septembar 2016 - 11:17

"Ne razumijem neke ljude", odzvanjalo je Gospođici u ušima, nakon razgovora sa vrlo bliskom osobom."Radiš ono što je dobro i pametno za tebe, a ne radiš ono što je glupo i bespotrebno", i dalje je premotavala u glavi sve izrečene rečenice. Činilo se logično zaključiti da se svi vode onim što je pametnije za njih same. Nikako nije mogla da se pomiri sa tim da neko sam sebi namjerno čini nažao. Više je vjerovala da se radi o nesvjesnim akcijama pojedinaca, nego da osmišljeno čine stvari težima po sebe. Tek sada, isčitavajući knjigu sveopšte mudrosti, bilo joj je teško da razumije one koji nisu birali najbolje za sebe. Ništa na ovom svijetu nije takva tajna da ne može da se nauči ili sazna, te nije shvatala kako onda drugi ljudi, iako žive život koji se njima samima ne sviđa i svaki dan pate, ne traže neko riješenje. Neki odgovor na pitanje "zašto baš ja?" "zašto baš meni?" 

Ni slutila nije da će jedan, nadasve kratak razgovor da u njoj probudi toliko pitanja. U tom trenutku je već ulazila u stan, spustila sve što je držala u rukama i uputila se da otvori knjigu sveopšte mudrosti. Tada je već osjećala jako duboko u sebi, da ništa na ovom svijetu nije važnije nego spoznaja. Znanje. Novo saznanje. 

Ne razumiješ druge ljude? 

Draga naša Gospođice, primjećuješ li kako se osjećaš kada shvatiš da uvijek ima još neko pitanje? Uvijek tražiš još po neki odgovor. Uvijek imaš još po neku dilemu da riješiš. Rasteš iznova svaki dan. Da li prepoznaješ razliku između sebe juče i sebe danas? Sebe prije nekoliko godina i sada? Osjećaš ti svoj napredak. Ne bi ovo čitala da nije tako. Ovo nikada nije čitao neko ko nije napredovao.

U tome i leži odgovor na tvoje pitanje. Ljudi ne razumiju jedni druge jer nisu na istim stepenicama razvoja. Onaj ko je na prvoj stepenici, ne može da razumije onog ko je na sto i prvoj. Dakle, kad god pomisliš da ne razumiješ nekog, pokušaj se prisjetiti da si samo možda na nekoj od početnih stepenica i da ćeš doći do te stepenice u jednom trenutku. Tada ćeš razumijeti. S obzirom na to, možda se pitaš da li ćeš ikada imati razumjevanja za sve što te okružuje? Odgovor je da hoćeš. Onog trenutka kada budeš potpuno, istinski razumjela sebe, tada ćeš razumjeti i sve oko sebe. 

Neka ti ta misao bude vodilja kada uđeš u sitaciju u kojoj smatraš da nemaš razmjevanja za nekog. Sjeti se tada, da to što ti ne razumiješ njih, govori ustvari to da ti ne razumiješ još uvijek sebe. 

Možeš li da razumiješ mila naša Gospođice da kada shvatiš sebe, shvatićeš sve oko sebe.