Počinjem ovu priču sa dubokim istinskim shvatanjem da "kada jaje razbije sila s polja, jedan život prestaje, dok kada ga razbije sila iznutra, novi život se rađa".

Svaka promjena našeg svijeta počinje promjenom u nama. Sve što jesmo, ono što želimo i ne želimo počinje i završava se sa nama. 

Velika je snaga koju imamo u sebi za sve poduhvate koje smatramo da treba da učinimo. Na toj snazi će se i bazirati ova priča. Što češće, bar dva puta sedmično moja pažnja će se usmjeriti na opisivanje jedne priče, teme, metode ili ideje uz koju ćemo se posjetiti koliko smo ustvari moćni mi sami. Bez ikoga oko nas da nam pomogne, ili uprskos svima oko nas koji nam pomažu. Bez obzira na svu silu s polja, pričaćemo o ljepoti snage iznutra. 

Pitaću se ponekad kako li smo samo zaboravili da smo nastali iznutra? Da smo najprije bili u nekoj utrobi pa zatim došli na ovaj svijet. 

Posmatraću ponekad klince u okruženju i pokušati da uočim šta to oni rade, a mi smo zaboravili. Podsjetiću se zašto smo željeli da budemo ovo što jesmo, ili šta je to što želimo da budemo. Pogledaću šta smo to uzgajili sve ove godine i sada žanjemo plodove toga. Gajiću one stvari koje želim da berem. Ljubav i razumjevanje su neophodni za zalivanje. Radost je stanje kojem plodovi rastu. A plodovi su dokaz one snage sa početka priče. Ova priča ima misiju da bude mala bašta podrške svakom pojedincu koji uđe da posmatra njene plodove ljepote, zdravlja i bogatstva. 

Radoznalost, ljubav prema ljudima, osjećaj pripadnosti, vjerovanje u snove, unutrašnje dijete i još po nešto interesantno će se naći u ovoj bašti dobrog ukusa. 

Vizija ove priče je da oplemeni svakog ko prođe pored nje. 

Najveći korist donosi autoru, samo zato što postoji. Kada je pisana čistog srca i usmerenog uma ona nađe svoj put do pojedinca kojeg inspiriše. 

Ovo je priča o nama koji vjerujemo da svako ima svoju priču.